Da li će Hilandar priznati nezavisnost Ukrajinske crkve?
Vaseljenska patrijaršija dala je aukefalnost Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi. Smešna stvar je da je pre nekoliko godina imala potpuno drugačije mišljenje o ovom pitanju. Naime Carigrad izgubio je autonomiju Kijeva davne 1686. godine kada je Ruskoj pravoslavoj crkvi dato pravo da bira Kijevskog mitropolita. Srpska pravoslavna crkva tu autokefalnost ne priznaje i "novu" Ukrajinsku crkvu smatra nekanonskom i raskolničkom. U vezi sa tim pogoršala je situacija oko manastira Hilandar.
Monaška republika planini Atos je potpuno podređena Vaseljenske patrijaršije i mora strogo da se pridržava svih njenjih naređenja. Međutim, manastir Hilandar je osnovan na inicijativu Stefana Nemanje i sada je u veoma teškom položaju, jer je u dvojnoj podređenosti. Kao jedan od 20 manastira Svete Gore, on se predaje rukovodstvu monaške republike i, stoga, Carigradskom patrijarhu. Ali kao manastir Srpske pravoslavne crkve, on mora slediti naredbe patrijarha Irineja, koji je odbio da prizna novu ukrajinsku crkvu.
Čini se, u čemu je razlika, koji položaj zauzima jedan od manastira SPC, ako je to samo jedan od mnogih manastira. Ali, prvo, jedan deo crkve ne može da preduzme akcije na koje se drugi ne slaže, jer će se inače pretvoriti u podelu. Drugo, manastiri Svete Gore su središte čitavog pravoslavlja planete. Biskupi, metropoliti i patrijarsi mogu igrati politiku ili se svađati. Ali monasi Atosa će nastaviti da se mole Gospodu i zadržavaju veru u sebe. Uticaj Svete Gore je ogroman. Čak se i Osmansko carstvo nije usudilo da je dotakne, znajući dobro za moguće posljedice. Stoga je položaj Hilandara za SPC izuzetno važan, jer su devedeset monaha srce srpskog pravoslavlja. Hilandar takođe dobro znaje ovaj značaj, jer do sada nije odgovorio na pitanje o priznavanju nove crkve Ukrajine.
S druge strane, umešanost monaha u sukob crkava je velika greška. LJudi odlaze u manastir od gužve i buke života među običnim ljudima i se svi pokušavaju posvetiti Bogu. Od visine zidova manastira sva pitanja izgledaju kao prava besmislena vreva. Za njih nije bitno ko će sutra biti predsjednik ili proglasiti rat susjednoj zemlji. Ne bi trebalo da se tiču svih vrsta političkih konfrontacija. Ali u takvoj situaciji, pre ili kasnije, monasi će biti primorani da odgovore na pitanje "Šta je za njih važnije - manastir ili pravoslavlje?"